Od. 1.rujna EU je zabranila korištenje trimethylbenzoyl diphenylphosphine oksid, ili skraćeno TPO u proizvodima za uljepšavanje noktiju. Kemikalija je klasificirana kao kancerogena, mutagena ili toksična za reproduktivnu funkciju, I to nakon što su EU regulatori pronašli toksične efekte kod reproduktivnosti kod ispitivanja na životinjama. U SAD-u, TPO ostaje legalan i njegova upotreba nije ograničena.
Stučnjaci kažu da je količina izloženosti TPO-u kod ljudi koji koriste gel lak vrlo niska, te da većina aplikacija u proizvodima za ljepotu izlažu korisnike minimalnim rizicima koji se spominju u studijama na životinjama.
“Svaki sastojak u nekome trenutku izaziva štetu. Stvar je samo u kloličini doze”, kaže Michelle Wong, znanstvenica pri Lb Muffin Beauty Science.
Što je gel lak?
Gel lak za nokte je poznat po svome sjaju i brzom sušenju u usporedbi sa običnim lakom. Kada se suši u UV lampi, formiraju se akrilni polimeri u obliku filma na noktu. Ova transformacija se zbiva pomoću fotoinicijatora poput TPO-a. U gel laku su svi “izlomljeni” u malim komadićima. Fotoinicijator započinje lančanu reakciju u kojoj se svi zajedno spajaju.
Zašto je EU zabranila gel lak?
Studije na životinjama su pokazale da su kod hranjenja visokim dozama TPOa, iste iskusile neplodnost ili stanja sa reprodukcijom.
Julian Sass, znanstvenica u kozmetici, kaže da je ovakva izloženost potpuno drugačija od one čime su ljudi izloženi kad imaju gel lak. U izolaciji taj sastojak može biti štetan kada se njime hrane štakori, ali je važno postaviti pitanje kakva je zapravo izloženost u stvarnom životu. Ljudi ne jedu taj sastojak kad koriste gel lak, pa niti slučajno.
Standardi EU su strukturirani i drugačije od onih u SAD-u. Određena kemikalija se zabranjuje u EU kao predostrožnost ako ona potencijalno izaziva rak, oštećuje DNA ili ima štetne utjecaje na reprodukciju. Ne uzima se u obzir koliki je rizik, a što radi FDA u SAD-u. Zbog toga što je studija na životinjama pokazala štetu na reprodukciji, EU je zabranila korištenje TPOa.
Wong kaže – mislim da ako su uzeli u obzir procjenu rizika, , da ne bi zabranili TPO.
Prije zabrane, EU je smatrala da je TPO siguran do doze od 5% u lakovima, uz obično najmanje 100 puta manju granicu sigurnosti. To znači da bi trebali uzeti preko 100 puta veću količinu od one kojoj ste obično izloženi a da bi iskusili negativne efekte. Drugima riječima, trebali bi imati 1000 (čitaj, tisuću) geliranih noktiju na rukama da bi došli do granice izloženosti koja bi mogla imati štetne efekte.
Sa druge strane, kada se nokti osuše u UV lampi, stvrdnuti gel više ne dopušta kemikaliji da uđe u Vašu kožu. Procjenjuje se da se nakon sušenja u UV lampi samo oko 1% TPOa ostaje u gel laku. Ali nakon izlaska iz salona, Vaši noki i dalje apsorbiraju svjetlo pa I sunčevu svjetlost, I taj maleni ostatak TPOa će reagirati pod utjecajem sunčeve svjetlosti i potpuno nestati.
Kod lakiranja noktiju kod kuće rizik bi bio taj da se lakira po koži izvan ploče noktiju ili koristi neprovjereni proizvod. Pa čak i tada i sve to bilo vrlo sigurno, kaže Wong.
Dakle, kad se sve ovo uzme u obzir, čovjek se zapita kako se kroje zakoni i pravila, je li iza svega stoje nečiji interesi, koji su u ovom slučaju nanijeli ogromne gubitke proizvođačima, distributerima i samim salonima za uljepšavanje noktiju. Ovi potonji su morali bacati stotine bočica lakova koji su sadržavali TPO. Kod uginuća stoke država namiri određenu štetu proizvođačima, noktaricama nije nitko ništa namirio. Najbolje što je u prvom mahu rečeno da će se postojeće zalihe moći potrošiti a kasnije niti to nije bilo ispoštovano.
I onda na kraju, primjerice, poznato je da proizvodi prehrambene industrije sadrže sastojke koji su dokazano štetni u određenim dozama, pa ipak nema zabrane njihova korištenja. Uzmimo samo npr. Aspartam koji je dokazani kancerogen. Ako čitamo deklaracije na većini prizvoda sa smanjenom koičinom šećera, kao što su zero Cola ili zero Pepsi I slični, možemo lijeo vidjeti da je Aspartam u proizvodu. Zašto dakle jedan proizvod zabraniti a drugi daleko štetniji ne?